Župan na otkrivanju spomen ploče Ruđeru Boškoviću u Milanu

Župan Nikola Dobroslavić kao izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića nazočio je u Milanu otkrivanju spomen ploče dubrovačkom i hrvatskom velikanu Ruđeru Josipu Boškoviću.

Otkrivanje spomen ploče održano je u sklopu kulturno-umjetničkog programa posvećenom Dubrovniku povodom 25. obljetnice diplomatskih odnosa između Republike Hrvatske i Talijanske Republike te Dana Državnosti RH, a u organizaciji Generalnog Konzulata RH u Milanu, Grada Dubrovnika i Grada Milana. Također, obilježena je i 230. obljetnica smrti Ruđera J. Boškovića polaganjem vijenca na spomenik izgrađenom njemu u čast, kao i 450. obljetnica smrti drugog hrvatskog velikana rođenog u Dubrovniku Marina Držića.

Svečanosti su prisustvovali i zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić, generalna konzulica RH u Milanu Iva Pavić, direktorica Turističke zajednice Grada Dubrovnika Romana Vlašić, ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić te ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik Marin Ivanović.

 

Govor župana Dobroslavića u nastavku;

“Cijenjene dame i gospodo,

Zadovoljstvo mi je pozdraviti Vas u ime predsjednika Vlade Republike Hrvatske gospodina Andreja Plenkovića, kao i u svoje osobno ime.

Matematičar, fizičar, astronom, filozof, pjesnik i diplomat – tim riječima enciklopedije govore o zasigurno najvećem sinu Dubrovnika u njegovoj višestoljetnoj povijesti.

Ruđer Bošković u svom je vremenu, kao svestran, znatiželjan, komunikativan i duhovit erudit, bio rado viđen gost na druženjima intelektualnih i političkih elita.

Poznavao je pape, francuski i poljski dvor, bio članom kraljevske akademije u Londonu, družio se i dopisivao s nizom diplomata i uglednika pa tako i s Benjaminom Franklinom. Upravo će Bošković, kao dubrovački diplomat u Parizu, prvi nagovještavati i zagovarati “rađanje sile s one strane Atlantika”. Svom će Dubrovniku, preko firentinca Favija, predlagati uspostavljanje kontakata sa SAD-om u vrijeme Rata za neovisnost. I iz tih je prijedloga nastao simpatičan, ali neistinit mit o tome kako je Dubrovnik prvi priznao SAD.

Pomagao je svoj rodni grad u nizu diplomatskih kriza. Koristio je veze i poznanstva kako bi zaštitio interese Dubrovnika. I imao je uspjeha u tome. Sve do samog kraja života.

Bošković je mnogo toga ostavio znanosti. Stotine i stotine stranica, stotine istraživanja i promišljanja. Veliko je njegovo djelo. I o njemu nikada dosta radova i istraživanja.

Mi Dubrovčani, mi Hrvati iznimno smo ponosni na Ruđera. Kada je mlada hrvatska država 1990. krenula, na svim apoenima novčanica tadašnjih hrvatskih dinara bio je samo jedan jedini portret – Ruđerov. Hrvatska je tako govorila svijetu o sebi preko Boškovića.

Bošković se nakon osnovne naobrazbe u rodnom gradu, s 14 godina, uputio u Rim na studije. U srcu Papinske države, a i kasnije u Parizu te svuda gdje je putovao, od Londona do Istanbula, pronosio je duh i znanje Europe. Europe u kojoj se moglo biti i ponosni Dubrovčanin i Europljanin. Tako smo i danas mi u Europskoj uniji. I Hrvati i Europljani.

Sa željom da i u svima nama bude što jači onaj dio ljubavi i odanosti koju je Bošković osjećao i pokazivao prema svojoj Domovini. Za neko bolje danas i sutra, a sve kao zahvalnost prema jučer, prema našim “starima” među kojima je i veličanstveni i neponovljivi Bošković”.